Studio Arranz-Bravo, koji su projektirali arhitekti Garcés – de Seta – Bonet, nalazi se na pošumljenom obronku iznad Barcelone. Introvertirana je to jedinica od monolitnog betona, smirena i ispunjena svjetlom, smještena među drvećem na padini. Iako je namijenjena stvaranju umjetnosti, zapravo u isto vrijeme kreira vrstu okoliša za koji bi se moglo reći da je vrlo prikladan i za promatranje umjetnosti, postavljajući tako pitanje o tipološkoj crti koja razdvaja to dvoje.

Brojni primjeri naučili su nas da umjetnost treba promatrati pod prirodnim svjetlom, u jednostavnim prostorima nalik bijeloj kocki, koji su tihi i pogodni za kontemplaciju ili – kako je to nazvao Walter Benjamin – pažljiv ili koncentriran pogled. U tom smislu, ova zgrada slična paviljonu više nalikuje malom umjetničkom muzeju, nego neurednom umjetničkom studiju. Visoka skulpturalnost kvaliteta građevine, postignuta materijalnošću monolitnog betona, kao i geometrijom asimetričnog otvora krova, koji je izrezan iz diskretno iskrivljenog piramidalnog krova jednim kutnim rezom, također je karakterističnija za muzeje, nego za umjetničke studije.